Zdravo stranče, daj ti ispričam svoj život, dok sjedim na klupi u parku s tobom i pijem tvoje pivo. Fala na pljugi opet sam u kurcu s parama i kad ih imam svrbe me takva sam još od malena. Nisam jedino dijete al sam razmažena ko kraljica, pa ne cijenim darove što Bog ih pred me pobaca. I nisam stara, pa nisam mudra da prepoznam, dobre ljude što me vole, suviše sam neurozna.
Pažnju dajem poznanicima usputnim ulizicama, ego se osjeća bolji kad mu je sve po volji. Teško podnosim kritiku, smješak dajem lažnom smješku, I samo kad liznem bocu možda mogu priznati grešku. I volim pohvale od ljudi što mi podvale..hehe.. Moj je mobitel pun brojaka neznanih momaka.
Uhvatim se kako jaučem da sam usamljena duša, od šume ne vidim stabla i pravo uho što me sluša..
